MIA DIMŠIĆ 

Djetinjstvo i snovi  

Kad se sjetiš Mije koja sanja da će biti princeza s mikrofonom – što ti prvo padne na pamet?
Sjetim se koliko sam bila stidljiva i koliko bi mi tada nevjerojatno zvučalo da mi je odrasla verzija mene prišla i rekla da ću jednog dana s lakoćom izlaziti na pozornicu.

Imaš li danas nešto što te podsjeća na to razdoblje – stari mikrofon, bilježnicu s pjesmama, crtež, omiljenu pjesmu...?
Imam hrpu bilježnica s pjesmicama koje sam pisala, a negdje u toj zbirci sigurno je i CD s prvom uglazbljenom pjesmom koju sam s 11 godina poslala na natječaj za Dječji Eurosong.

Kad si shvatila da to više nije samo san, nego tvoj pravi životni put?
Pred kraj fakulteta dobila sam nevjerojatnu priliku otići na turneju s jednim osječkim bendom po Americi. Tamo sam upoznala svog današnjeg suradnika, koautora i menadžera Damira i vrlo brzo smo počeli skupljati pjesme i planirati moj ulazak na glazbenu scenu. Odmah sam znala da idem na sve ili ništa. Imala sam osjećaj da će ti planovi prije ili poslije uroditi plodom.

Glazba, autentičnost i kreativnost  

Tvoje pjesme su vrlo osobne – kako prepoznaš da nešto „mora postati pjesma”?
Kad me nešto dotakne i obuzme. Tijekom dana često dobijem razne ideje koje zapisujem u mobitel. Neke na jedno uho uđu, na drugo izađu, a neke me praktički opsjedaju dok ih ne izbacim na papir. 

Koliko ti je važna iskrenost u glazbi – i kako to objašnjavaš djeci s kojom radiš?
Iskrenost je važna u svemu što radimo i mislim da je ključna za sretan i ispunjen život, a onda i glazbenu karijeru. Ponekad je pjesma u tehničkom smislu izvanredna, ali ju ne osjećam i otpjevam ju reda radi. Ponekad će biti obratno i mislim da publika na nekoj nesvjesnoj razini uvijek zna razliku. Bitno mi je djeci s kojom radim objasniti da je najvažnije da ih ta glazba čini sretnima – sve ostalo je prolazno, pogotovo dok su još ovako mladi. Glazba im treba biti igra, oslonac i ispunjenje, a sve drugo će onda doći kad treba.

Tko su ti bili uzori dok si odrastala – i jesi li danas ti postala ono što si nekad tražila u drugima?
Obožavala sam Vesnu Pisarović, a od stranih pjevačica najviše sam slušala Celine Dion i američku kantautoricu Jewel, koja mi je i danas jedna od najdražih. 

Imaš li neku pjesmu koja ti je promijenila pogled na glazbu ili je utjecala na tebe?
Ima ih puno, ali evo, ovako na prvu sam se sjetila da je „Because you loved me“ Celine Dion bila prva strana pjesma koju sam naučila pjevati i do danas mi je jako posebna.

Mentorstvo i rad s djecom  

Koje ti je bilo najljepše iskustvo iz prve sezone The Voice Kids?
Ne znam što bih prije izdvojila. Možda mi je najemotivnije bilo praćenje kandidata od početka do finala, taj osjećaj ponosa kad vidim da su usvojili nešto na čemu smo radili i da smo i mi kao tim bili mali dio njihova uspjeha.

Jesi li imala trenutak koji te posebno dirnuo – suze, smijeh ili neka dječja rečenica koju pamtiš?
Bilo je puno izjava na probama kojima smo se dobro nasmijali jer izlaze iz dječjih usta i pitaš se otkud im to, ali onda zastaneš i zamisliš se nad njima. Bilo je lijepo vidjeti njihova prijateljstva i to kako se međusobno podržavaju.

Kako pristupaš djeci koja imaju tremu ili ih je strah da nisu dovoljno dobri?
Takva su mi djeca možda i najzanimljivija jer svi mi nekad u životu na nekoj razini mislimo da nismo dovoljno dobri, netko više, a netko manje. Trenuci kad im objasniš da je strah normalan i da svi ga imamo, ali ono što čini razliku među ljudima je kako ćemo na njega reagirati i što ćemo s njim napraviti mogu biti jako poučni i za mene su najinspirativniji.

Što im najčešće kažeš prije nastupa?
Da se opuste i uživaju. Na probama uglavnom sve već seciramo i prođemo, a ako se greška dogodi, nikom ništa. Ako su nesretni i ukočeni publika to itekako osjeti.

Koja ti je najveća radost kad vidiš kako djeca napreduju kroz emisiju?
Najljepše je vidjeti kako im napretkom iz emisije u emisiju raste samopouzdanje i stvari koje su im na prvu bile teške odjednom su im puno lakše. 

Imaš li neku malu „mentorsku tajnu“ – nešto što samo tvoj tim zna?
Imam, ali ne bi više bila tajna da ju otkrijem. ☺

Druga sezona – nova poglavlja  

Kako se osjećaš sada kad počinje druga sezona – što nosiš iz prve, a što želiš promijeniti?
U prvoj sezoni mi je sve bilo novo i puno sam improvizirala, a sad već znam otprilike što me čeka. To ne mora nužno biti i bolje, mislim da su očekivanja često dvosjekli mač. Pokušat ću se i dalje ponašati onako kako mi dođe u trenutku i puno ne kalkulirati pa ćemo vidjeti koliko ću u tome uspjeti. 

Kakvu „vibru“ želiš stvoriti u svom timu ove godine?
Zapravo istu kao i prošle godine – želim da se djeca prije svega neopterećeno zabave i uživaju te steknu nove prijatelje. Svi koji su dospjeli u mentorske timove već su u startu odlični pjevači i to što će netko proći dalje, a netko ne ništa ne govori o njihovoj kvaliteti, a ni o njihovim šansama za glazbenu karijeru u budućnosti. 

Postoji li nešto što si naučila o sebi u radu s djecom?
Puno toga. Prije prve sezone nisam samu sebe ni u najluđim snovima vidjela kao nečijeg mentora ili općenito kao nekoga tko donosi odluke i taj me dio dosta plašio. Ispostavilo se da se zapravo mogu osloniti na svoju intuiciju više nego što sam mislila. Iznenadilo me i koliko su članovi mog tima u tom trenutku projicirali različite dijelove mene i zapravo mi na neki način bili ogledalo. Mislim da u izboru i formiranju timova ima puno više komplicirane psihologije nego što se na prvu da naslutiti.

Kad bi tvoj tim bio kraljevstvo, koja bi bila njegova pravila?
Osnovno pravilo bilo bi da slušaju mentoricu, naravno, a ona bi zauzvrat pokušala ne biti diktator. Morali bi jedni drugima pomagati i poštivati se, a nakon što bi odradili pjevački dio, morali bi pojesti puno štapića i slatkiša.

Što bi voljela da mali pjevači zapamte iz druženja s tobom?
Da život može biti jako lijep ako kroz njega idemo s pozitivnim stavom i da smo sami kovači svoje sreće, a sve su drugo uglavnom izlike.

Dva pitanja za kraj razgovora ☺

Što za tebe danas znači biti pop-princeza?
Biti pop-princeza znači osjećati se dobro u svojoj koži i biti ono što jesi, čak i ako će ti se netko zbog toga smijati. To znači da ćeš i drugima dati dopuštenje da budu ono što jesu. Ako možeš, pomozi im, ako ne ide, gledaj svoja posla. Budi nježna ako to zaslužuju, a ako ne, ne daj na sebe. 

Princeza ili superjunakinja? 😄
Princeza.

Foto: D. Cepak/HRT