Prije svega čestitke na ulasku u polufinale showa The Voice! U četvrtfinale te poveo mentor Ivan, a u polufinale gledatelji. Kakav je osjećaj bio dobiti povjerenje i podršku mentora, a kakav publike?
Hvala! Oboje ima svoju važnost – Ivan mi je u prvoj live emisiji svojim odabirom pokazao da vjeruje u mene, a u drugoj live emisiji je i publika pokazala da vjeruje u ono što joj dajem s pozornice. Oboje me veoma usrećilo.
Je li to dodatni poticaj za polufinale?
To je svakako dodatni poticaj! Naravno da sam, kao i svaki drugi sudionik showa, željela doći do finala. Sad sam korak do toga. Moram dati sve od sebe, ali ne zato da budem bolja od drugih, već da budem najbolja verzija sebe.
Među osmero najboljih si, a u TOP 2 svog tima. Kad pogledaš unatrag – kakvi su ukupni dojmovi od samog ulaska u show? Što ti je bilo najljepše, a što možda najteže?
Najteže je gledati ljude kako odlaze u svakoj emisiji, ljude uz koje sam se vezala, i to ne samo iz mojeg tima. I dalje smo u kontaktu, ali nedostaju mi naša druženja prije i poslije proba. Najljepše mi je to što sam kroz sve etape uspjela ostati vjerna sebi i publici se predstaviti ne baš standardnim izborom pjesama. Jer to je ono što ja jesam.
Moramo se prisjetiti i tvoje audicije – svi mentori su te željeli u svojim timovima. Jacques, s kojim si dijelila klupe srednje glazbene škole, je i zapjevao s tobom. Čini se da si ih uspjela sve šokirati odabirom Dečakovog tima. Jesi li ikad pomislila kako bi bilo da si odabrala nekog od ostalih troje mentora?
Bila mi je neopisiva čast kad je Jacques zamolio da još jednom otpjevamo „His eye is on the sparrow“ zajedno, kao i užitak podijeliti pozornicu s njim. On je uistinu vrhunski vokalist. Odabrala sam Dečakov tim jer sam osjetila da je to najbolji izbor za mene, i do sada mi se pokazalo da sam bila u pravu. A, jednom kad donesem odluku, iza nje stojim i pokušavam ne razmišljati što bi bilo da sam odlučila drugačije.
Kakva je atmosfera u timu Dečak?
Probe su mi zapravo, uz sam nastup, najbolji dio cijelog iskustva jer smo tad svi na okupu. Vrlo smo ležerni – Ivan, Aljoša i Antonija su prekrasni ljudi i iskusni glazbenici i mogu nas puno naučiti o finesama izvedbe i nastupa, koje su itekako važne. Neizbježan pratitelj svih proba su i grickalice i kavica. Već me sam miris svježe skuhane Barcaffe kavice podsjeti na probe.
Kako uspijevaš uskladiti sve obaveze? Rekla si da ti nakon radnog dana počinje drugi posao – pjevanje bez kojeg ne možeš zamisliti život, a sada je tu i The Voice...
Na vrijeme sam se pripremila na poslu i ostavila starog godišnjeg, pa sam to koristila do prošlog tjedna. Sad je već novi godišnji načet, ali vrijedno je. Kolege i nadređeni su puni razumijevanja i podrške za moje sudjelovanje u The Voiceu. Isto tako, sad imam manje vremena za angažmane sa zborom Izvor, no to ćemo sve nadoknaditi nakon završetka showa.
Emisije uživo su i najzahtjevniji dio natjecanja – kako teku pripreme za polufinale? Kakva su tvoja očekivanja i želje?
Što smo bliži finalu, to su pripreme intenzivnije, što je i razumljivo. No, najvažnije mi je ostati mirna i staložena, jer to je jedini način da sve stignem i savladam. Želim doći do finala, naravno, i želim do kraja dati najbolje od sebe. Ako to publika prepozna i odluči se dati mi svoje glasove, bit će to vrhunac jednog prekrasnog iskustva.