„Da mogu, sve bih ponovila i ništa ne bih mijenjala“

Nakon što je proglašena prvom pobjednicom showa „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, Nina Kraljić osvojila je i ekskluzivni izdavački ugovor s Universal Music Grupom.

Kad smo razgovarali s njom na samom početku showa, ta dvadesetrogodišnja Lipovljanka rekla je da je za nju pojam najljepšeg glasa neobičan. Nelogične su joj usporedbe, jer svatko ima svojevrsnu energiju i ne razumije preferiranje. Istaknula je da je uvijek riječ o subjektivnom dojmu i da je karakter taj koji iznese glas i pjesmu, a pobjedom se uopće nije zamarala. Ono što je željela jest izraziti razne poruke kroz različite stilove i to je svakako uspjela.

Kako se sada osjeća, doznajemo u razgovoru nekoliko dana nakon završetka showa.

The Voice: Jesu li se slegli dojmovi?

Nina: Nisu, a misli da se nikad neće ni slegnuti. I kad ću bodriti kandidate u idućoj sezoni, osjećat ću se kako se oni osjećaju jer sam to već prošla. Uglavnom nastavljam raditi, u istom tempu, nema odmora, ali dobro je dok se radi – i neka se samo radi.

The Voice: Rekla si da si nakon proglašenja prvo pomislila na osobu zbog koje si se prijavila.

Nina: Da, naravno. Koliko god to nekome možda zvuči previše, smatram i to ću reći da sam kroz cijelo natjecanje osjećala da me netko čuva i da je netko uz mene. To mi je davalo snagu da nađem hrabrost za ovako nešto. Normalno da imam hrabrosti u sebi, ali osjećam da mi je nešto dalo dodatan vjetar u leđa, što ne mogu objasniti i zbog čega sam zahvalna. Nadam se da ću ga i dalje imati.

The Voice: Sve su tvoje izvedbe imale posvetu.

Nina: Tako je. Moj savjet svima koji se općenito žele baviti pjevanjem jest da je uvijek bolje pjevati za druge nego za sebe. Izlazi puno više toga. Ovaj poziv je takav da treba davati. Više daješ nego što uzimaš, što je i teret, ali na kraju se, eto, generalno isplati jer radiš nešto vrijedno, bitno i značajno.

The Voice: Nekoliko puta si spomenula da se trudiš ne razmišljati za vrijeme izvedbi.

Nina: Volim kad ne razmišljam, ali ipak se dogodi da me okupiraju i u misli mi dođu druge stvari, ljudi koji su me „dotakli“ prije izlaska na scenu i taj tjedan pripreme. Dogodilo mi se recimo, da tik prije nastupa u finalu čujem prijašnje pjesme – tekstove od „She Wolf“, „Što te nema“ – i onda se pokušavam sabrati jer to je vrtlog emocija i svega što sam prošla u relativno kratkom vremenu. To potpuno promijeni život, htio to čovjek ili ne i napravi neki novi smjer.

The Voice: Gotovo da te nismo ni imali u showu, zamalo si otišla iz Hrvatske.

Nina: Da, ni ne zna se koliko je zapravo malo nedostajalo. Kofer je već praktički bio spakiran. Ne želim ispasti melankolična, ali tada sam stvarno bila izgubila osjećaj da tu imam što raditi. Mislila sam da ovdje nikad neću moći izraziti tu vrstu stila i činilo mi se da to ne bi naišlo na odobravanja. Sve ovo trebam shvatiti i shvatit ću kao potvrdu da ipak ovdje za mene ima mjesta. Normalno da čovjek želi prvo ostati na svome, prije nego što bude na neki način primoran odustati. Mislim da se Hrvatska ipak otvara prema nečem drugačijem.

The Voice: Kamo si željela otići?

Nina: U Irsku. Već sam relativno bila sve i isplanirala, samo otići i vidjeti što će biti. Doslovno je bila situacija uzmi ili ostavi, jer nisam imala više što izgubiti. I saznala sam za „The Voice“...

The Voice: Bilo je mnogo komentara de se upravo Irska osjeti u tvojim izvedbama..

Nina: Normalno da se osjeti i čuje, ali to su neke duboke rasprave. Ni sama ne znam kako pjevam. Nekad sam si teška, nekad lagano pjevam, nekad zvučim kao da dolazim iz Rusije, onda kao Bugarka – pjesme izvlače iz mene svašta. Po tom pitanju sam rizik, ali i mogući veliki plus što se tiče kvalitete. Naime, jako mi je važno i teško naći pjesmu, ali kad se nađe onda se svašta poklopi.

The Voice: Svaku pjesmu koju si izvodila učinila si svojom..

Nina: Naravno. Jednom je čak netko postavio pitanje jesam li ja inače posebna ili se trudim. Kako bih se trudila – rodiš se kao svoj identitet, stvaraš i gradiš sebe i nikog drugog. Normalno da se neću izgrađivati na nečijem temelju. Imam svoj temelj, takva sam rođena i sve ostalo je subjektivno – hoću li se nekome svidjeti ili ne.

The Voice: Uglavnom te birala publika, a tu je dosad i nezapamćen broj poziva i poruka u polufinalnoj i finalnoj emisiji..

Nina: Nemam što drugo reći nego svim srcem zahvaliti na tolikoj podršci. Kod nas je i situacija da se nekako biraju više muški pjevači, što se vidjelo po tome da sam bila jedina žena u finalu. Nije mi bilo lako s njima trojicom, bila mi je velika čast jer su kraljevi. Sva trojica, uostalom kao i ostali kandidati, imaju nešto posebno. Neki su komotno mogli biti na našem mjestu i bez problema predstavljati svoje timove. Treba biti zahvalan na prilici da predstavljaš svoj tim i rad, a pogotvo na pobjedi. To znači mnogo

The Voice: Što si i koliko naučila od početka showa do sada?

Nina: Naučila sam puno. Inače sam jako tvrdoglava, nestrpljiva i samokritična. Morala sam pustiti tu samokritičnost, „ohladiti“ ju jer bih sagorjela i morala sam se smiriti. Ne volim nepravdu i naučila sam na nju više ne reagirati ratoborno, već vraćati sve s pozitivom jer  to je zapravo jedini način. Koliko sam naučila pjevački, toliko sam, a možda čak i više, naučila o mnogim bitnim stvarima izvan scene.

The Voice: Jesi li zadovoljna?

Nina: Moram biti zadovoljna jer pomaknula sam neke granice za koja sam mislila da se ne mogu pomaknuti. Čak sam i sama sumnjala u njih, a kamoli drugi koji su slušali moje ideje – od outfita do svega ostalog. Ljudi se pitaju je li boja moje kose nametnuta. Ne, od srednje škole sam bojala kosu, jednom čak i u zeleno. To je moj „đir“. Nisam toliko pjevački zadovoljna sobom, a i inače ne mogu slušati samu sebe, koliko sam zadovoljna jer sam bila svoja, a to je jedino što ti na kraju ostaje.

The Voice: Tvoj mentor Jacques često je isticao da zvučiš vanzemaljski, da ne zna voli li više raspon tvog glasa ili boju, a pogotovo emociju koju prenosiš.

Nina: Mora se paziti kod doziranja emocija, da čovjek ne sagori. Mislim da mi s jedne strane treba odmor jer, kako je Jacques spomenuo kolektivni „naježitis“, ja sada imam kolektivni „zbunjitis“. Svašta mi prolazi kroz misli dok pjevam i nisam situirana kao što sam bila kad sam ušla u show. Ali to je tako normalno i prirodno jer toliko se toga izmiješa odjednom da bi bilo neprirodno da nije tako.

Držite mi fige da iz toga izađe opet nešto lijepo, posebno i drugačije. Htjela bih opet naći neku emociju koju smo svi proživjeli. Glazba spaja ljude i to je zapravo njena poanta.

The Voice: Uz mnoge, dobila si pohvale i od gospođe Jadranke Stojaković čiju pjesmu „Što te nema“ si izvela.

Nina: Kad mislim da ne može biti emotivnije, onda se to dogodi. Veliki su dojmovi. Kad ti netko takav kaže tako nešto, pogotovo jer znam da je gospođa Jadranka bolesna i treba joj puno energije uopće javiti se, onda to toliko dirne i pogodi. Zaista se nadam da sam joj tom izvedbom vratila neki dio zdravlja. Želim joj da joj zaista bude bolje i nadam se svim srcem da ću imati priliku što prije doći k njoj i zahvaliti joj na svemu.

The Voice: U svom timu si stekla prijatelje, ali i obitelj.

Nina: Da, moj tim, Jacques, Marina i Tihomir, svi su mi postali obitelj. Te stvari ne kažem olako ni bez veze, pa da za mjesec dana bude druga situacija. Ovo je nešto za cijeli život i to smo svi osjetili od samog starta od prvog razgovora, tako da ne možeš vjerovati da je sve ovo bilo slučajno. Što se tiče drugih kandidata također, od moje Martine s kojom sam imala čast pjevati u dvoboju. Ona je neponovljiva žena. Svi ostali isto imaju nešto svoje što treba cijeniti. Samo bih htjela poručiti da ljudi poštuju međusobne razlike i da budemo ljudi i dalje.

The Voice: Nadmoćno si pobijedila u prvoj sezoni showa The Voice – Najljepši glas Hrvatske i visoko postavila letvicu. Što ti znači ta činjenica?

Nina: To je ogromna stvar, nešto što ti nitko nigdje na svijetu ne može pobiti. Raditi uopće s Universalom je takva čast jer znamo s kim sve imaju priliku raditi i kakvi su to pjevači na svjetskoj razini. To je nešto čemu i ja težim. Mlada sam, nadam se da će to ići samo prema naprijed. Naravno, ništa se ne dešava preko noći. Tako je i moj mentor imao svoje uspone i padove i nadam se da kad se desi neki moj pad da će moji fanovi i dalje ostati uz mene te da sam stekla publiku za cijeli život.

The Voice: Da možeš vratiti vrijeme, bi li ponovila ovo sve?

Nina: Bih, ali mislim da je ovako nešto neponovljivo. Kao i izvedbe, nikad ne otpjevam istu pjesmu jednako. Zato kažem da se treba prijaviti jer se dogodi ta neka konekcija i baš ništa ne bih mijenjala.

The Voice: Što bi poručila onima koji se žele prijaviti u idućoj sezoni showa?

Nina: Pažljivo razmislite, napravite listu pjesama, budite pripremljeni i izjasnite se u kojem smjeru biste išli. Sačuvajte psihu, ali morate misliti i na to da nećete uspjeti prenijeti emocije ako iz sebe ne izvučete nešto što je teško izvući. To je veliki rizik i oduzima mnogo energije, ali ćete puno dobiti samim time što dajete drugima. Ne gledajte na to samo kao natjecanje, već kao nešto značajnije i smislenije. Poziv pjevanja je jedan veliki blagoslov.

The Voice: Za kraj, u kojem smjeru ti želiš ići?

Nina: U smjeru Nine Kraljić. Nepokolebljivo. Nadam se da neću morati pristajati na nešto što ne želim. Vidim da u Universalu to isto ne žele jer, generalno, to se nikome ne isplati. Nadam se da će se naći neka pjesma koja će imati moju trenutnu emociju i nešto vezano uz mene te da ću ju uspjeti interpretirati kako treba. Voljela bih ostati u tom svom zvuku koji sam gradila u „The Voiceu“ i tako nastaviti dalje.